Vulkani
0 KNJIGA, 0
Moja korpa
petak, 19. april 2013.
Krsta Popovski: Mojih 5 omiljenih knjiga Vulkan izdavaštva
KRSTA POPOVSKI

Mojih 5 omiljenih knjiga Vulkan izdavaštva

1. Aleksandar Šurbatović, Upokojavanje prosektora Majerhofera

Roman Aleksanra Šurbatovića je presedan u savremenoj srpskoj književnosti: napisan je u postpomedrnističkom maniru, ali je istovremeno izrugivanje postmodernističkoj lakoći sažimanja „gradiva sveta“. Rečenice koje se protežu i preko čitave stranice knjige, kao vrtlog uvlače čitaoca sve dublje u nespokoj i teskobu glavnog junaka. Iako se „radnja“ odvija nekoliko trenutaka, čitalac postaje deo traganja za istinom i smislom, preispitivanja glavnog junaka koji je proveo život secirajući leševe u hajdelberškoj bolnici. Njegov junak, koji je vreme protraćio verujući da je život nešto što prolazi pokraj njega, pokajnički nazire istinu da je ravnodušnost bila njegov najveći greh.

2. Vladimir Kecmanović, Top je bio vreo

3. Vladimir Kecmanović, Sibir

Top je bio vreo, jednako kao i Sibir, savremeni romani, savremene tematike, pisani iskričavim jezikom, gotovo bi se mogli svrstati u poeziju u prozi, ili u dnevničke beleške onih koji imaju samo nekoliko trenutaka da zabeleže misao ili utisak koji ih po čitav dan zaokupljaju, sveobuhvatno oslikavaju ratne, nesrećne prilike, ali redukovanim potezima. Oba romana nalikuju savremenim filmovima, koji brzim kadrovima pažnju prebacuju čas na jednu, čas na drugu stranu, pa se čitava scena „razmotava“ tek na samom kraju.

4. Voja Čolanović, Oda manjem zlu

Roman Voje Čolanovića počinje u donkihotovskom maniru, slikom glavnog junaka Janka Đape, molekularnog biologa, koji ležeći poleđuške sluša svoj tranzistor. Međutim, da bi „naprava“ radila, neophodno je držati je na čelu. Početak dostojan svake velike i večne parodije. Ljubavna priča o Janku i Mini, ispripovedana je sa ironijskom distancom koju pisac najavljuje već ovakvim početkom: lišena je patetike, ali ne i dubine u koju se ponire kroz niz aluzija i metafora.

5. T. H. Raič, Ko je rekao živeli

Srpska književnost je možda i začela žanr koji se ne može nazvati ni bitničkim, ni kafanskim, ni boemskim. Ko je rekao živeli spada upravo u taj srpski žanr kojim su pisali Libero Markoni, donekle Momo Kapor, Jaša Grobarov i dr. Početna stanica je beogradska kafana na Karaburmi, čiji je vlasnik Džomba, a radnja se premešta potom i u Boleč i u Beč. Roman vrvi od doskočica, vrcavosti i naprosto budi u čitaocu melanholiju za životom koji nemamo vremena da živimo. Ne znam zbog čega, ali ovaj roman me uvek podseti na grafit koji je bio ispisan na zidu stadiona OFK „Beograd“: Život nam oduzima previše vremena.


Pročitajte kojih 5 knjiga vam preporučuju:

Žana Poliakov
Vesna Zakonović-Arežina
Slavica Squire
Gordana Kuic