sreda, 19. septembar 2018.
Danas imate priliku da zavirite u svet Filipa Grbića, pisca koji se prvi put predstavio čitalačkoj publici sa romanom Ruminacije o predstojećoj katastrofi za koji je dobio Nagradu Miloša Crnjanskog za 2016. i 2017. godinu. Ponosni smo što će u septembru novi roman Prelest objaviti u okviru Vulkan izdavaštva. Dok iščekujemo roman, zavirićemo u do sada neotkriveni kutak piščevog života.
A – Akrasija. Grčka reč koja označava slabost volje, postupanje u suprotnosti sa blagotvornim savetima razuma. Nedopustivo često podležem tom stanju.
B – Beograd. Le Korbizjeu se po svoj prilici pogrešno pripisuje neslavna izreka da je Beograd najružniji grad na svetu na najlepšem mestu na svetu, ali on jeste zapisao u svom putopisu da je Beograd nečastan, prljav i neorganizovan. Te reči i posle sto godina zvuče zapanjujuće aktuelno. Uprkos tome, Beograd je moj rodni grad i uvek ću ga voleti takvog kakav je.
V – Vaskrsenje. Razmišljanje o ovom fenomenu mi zadaje velike glavobolje.
G – Golija i njeni gorštaci. Čudesna planina.
D – Dušan. Moj sin koji je dobio ime po mom dedi. Lep, dobar, pametan, blagorodan. Zasad sam više ja naučio od njega nego on od mene.
Đ – Đavo. Anđeo otpadnik, otac laži, knez ovog sveta. Čim nam se srce ohladi, on je tu sa zavodljivim predlozima koji nas vode, nekada brže, a nekada sporije, ali sasvim izvesno – pravo u propast.
E – Evropa. Kontinent na kom dezorijentisani narodi plaćaju visoku cenu zbog toga što žive u zaboravu svog porekla.
Ž – Živi život, reči Dostojevskog. Stalno nam izmiče zbog svoje preterane blizine.
Z – Zanati. Gajim duboko poštovanje prema rukotvorcima. Svaka umetnost pretpostavlja neki oblik zanatskog umeća, premda se smisao umetnosti u tom umeću ne iscrpljuje.
I – Ivan Iljič. Junak Tolstojeve pripovetke, koji je tek pred smrt shvatio da nije ni bio živ.
J – Jonija. Oblast na jugozapadu Male Azije u kojoj se najpre dogodilo „grčko čudo“ – do tada neviđeni procvat filozofije i umetnosti.
K – Kriza. Kjerkegor tvrdi da je čovek stalno u krizi, bio on toga svestan ili ne. Ko se s tim ne slaže nije dostojan da bude član porodice Karamazov.
L – Lepota. Telesna i duhovna. Vidljiva i nevidljiva. Prolazna i večna. Lepota se daruje onima koji kada je jednom okuse, doživotno čeznu za njom. To stanje ima lepo ime – melanholija.
Lj – Ljubav. Plemenitije je voleti nego biti voljen. Biti voljen a ne voleti nesnosan je teret. Onaj ko voli ima beskonačnu prednost u odnosu na onoga ko je voljen. Voleti i u isto vreme biti voljen, to je vrhunac sreće.
M – Majka. Moja majka Mirjana. Milica, moja žena i majka mog sina. Uzdržaću se od izliva sentimentalnosti.
N – Nebo i nebeskе stvari. Neprestani izvor čuđenja koji nam ujedno otkriva naš, blago rečeno, skroman položaj u poretku prirode.
Nj – Njiva. Niko je nije opevao kao pesnik Rade Tanasijević u svojoj zbirci Uvod u njivu.
O – Onostrano. Neodređena slutnja da se iza zavese pojava krije istinska, nedokučiva stvarnost.
P – Preobražaj. Polazište i cilj svih naših duhovnih stremljenja. Nada da je čak i ovde, na ovoj prolaznoj zemlji, moguć novi, drukčiji život.
R – Rabrovo. Selo koje se nalazi u jednoj pitomoj dolini na istoku Srbije. Zavičaj moje majke, mesto gde sam proveo najsrećnije dane detinjstva.
S – Spasitelj. Kada smo na dnu i kada se osećamo beznadežno, neočekivano dolazi On da učini za nas ono što nijedna ljudska sila ne može.
T – Tama. Kao pisac osećam gotovo prisilnu potrebu da istražujem tamnu stranu egzistencije. Nikako da okrenem glavu od tog prividnog, razvratnog, surovog, propalog života. Ali ne zaustavljam se na tami i ne pravim od njenih stanovnika svoje idole, jer kao što kaže Sveti Pavle u Poslanici Rimljanima: Noć poodmače, a dan se približi. Odbacimo, dakle, dela tame i obucimo se u oružje svetlosti.
Ć – Ćaskanje. Ono pusto habanje reči u koje se upuštamo kad smo nesposobni za razgovor.
U – Usamljenost. Najteže gnječi srce kada smo okruženi ljudima koji nisu naši bližnji.
F – Filozofija. Napor mišljenja, vođen ljubavlju prema svom predmetu, koji nastoji da čuđenje i nemir postojanja izrazi u obliku pitanja. Najteži, najbeskorisniji i ujedno najlepši poduhvat koji čovek može da preduzme.
H – Homer. Na njegovim spevovima vaspitavani su najdarovitiji naraštaji helenskog naroda; naroda obdarenog najvatrenijom žudnjom za lepotom.
C – Cinizam. Intelektualno utočište probirljivijih duhova. Ozlojeđenost, život bez zanosa.
Č – Časovi. I to oni školski. Opija me i zanosi kipteća mladalačka energija u pojedinim učionicama.
Dž – Džejkobova lestvica košmara. Moj omiljeni film iz detinjstva.
Š – Šekspir i njegove lude. Autsajderi koji, po pravilu, izriču istine koje ne menjaju tok svetskog zbivanja i koje nikoga ni na šta ne obavezuju. Šekspir nas uči da um i moć nikada ne mogu biti spojeni. Ne treba da se uznemiravamo zbog toga što je vlast gotovo uvek u rukama glupaka i zločinaca.