Kreator „Američke horor priče“, Rajan Marfi, snima novu seriju za Netfliks i to ni manje ni više nego prikvel filma „Let iznad kukavičjeg gnezda“, baviće se životom čuvene medicinske sestre Rečid.
Roman smatraju nezaobilaznim klasikom šezdesetih godina, a ekranizacija Miloša Formana bila je nominovana za devet, a nagrađena je sa pet najvažnijih Oscara - za najbolji film, glavnog glumca (Džek Nikolson), glavnu glumicu (Luiza Flečer), reditelja i za scenario.
Kultni film „Let iznad kukavičjeg gnezda“ (One Flew Over the Cuckoo's Nest) snimljen je 1975. i adaptacija je istoimenog romana Kena Kizija (1935-2001), američkog pisca koji je bio kontrakulturna ikona. I nakon više od četrdeset godina ova filmska priča o represiji i društvu podjednako je aktuelna. Naslov je preuzet iz dečje pesme „Vintery, Mintery, Cutery, Corn“.
Narodna izreka Nije kome je rečeno, nego kome je suđeno mogla bi da bude i moto nastanka kultnog ostvarenja Miloša Formana „Let iznad kukavičjeg gnezda“. Niko od glavnih aktera u njemu nije bio prvi izbor. Ipak, stvorili su remek-delo svetske kinematografije i jedno je jasno: „rezervna ekipa“ nije bila prvi, ali je definitivno bila pravi izbor.
Vulkan izdavaštvo objaviće knjigu Let iznad kukavičjeg gnezda.
O knjizi:
Žestoka, neobuzdana i krajnje upečatljiva knjiga koja je ostavila neizbrisivi trag u književnosti.
Poglavica Bromden, dugogodišnji pacijent za kog svi veruju da je gluvonem, pripoveda priču o psihijatrijskoj ustanovi koju vodi svemoćna glavna sestra Ratčed, od koje sve pacijente prožima jeza i koju svi u bolnici bespogovorno slušaju.
Jednog dana u taj zastrašujući sivi svet stiže novajlija Makmarfi, sitni prevarant slobodnog duha. Njegova neobuzdana priroda ubrzo uništava svakodnevnu rutinu bolnice u kojoj su bolesnici na jednoj, a bezdušna i hladna glavna sestra na drugoj strani. Borba počinje – a pobeda je odraz moći.
„Briljantna parabola dobra i zla.“ – The New York Times
KEN KIZI (1935-2001) bio je američki pisac i ikona kontrakulture, rođen u Koloradu. Za vreme studija na Univerzitetu u Oregonu, oženio se srednjoškolskom ljubavi, sa kojom je imao troje dece, a kasnije je dobio i četvrto s Kerolin Adams. Godine 1958. upisao se na program kreativnog pisanja na Univerzitetu Stanford. Njegov poslednji rad bio je esej u kome poziva ljude na mir posle napada na Svetski trgovinski centar 11. septembra 2001. godine.