utorak, 11. septembar 2018.
Ispred petnaest hiljada naslova samo jedna tinejdžerka. Dečija biblioteka "Rastko" može se pohvaliti bogatim fondom knjiga, ali ne i brojem čitalaca.
- Trenutno čitam knjigu "Plava" u kojoj se radi o devojčici Luni koja ima anoreksiju. Ne čitam puno, a ni moje drugarice. Nemamo toliko vremena i nije to toliko interesantno nekima - kaže Anja Lojen.
A kada se zainteresuju, tinejdžeri, kažu u biblioteci, najčešće čitaju problemsku literaturu – knjige o narkomaniji ili kockanju. Nezaobilazni su i stripovi.
- Mogu da kažem da se čita dosta žanrovska literatura, čita se naučna i epska fantastika, čitaju se krimići, detektivski romani, Agata Kristi - kaže Biljana Petrović iz Dečije biblioteke "Rastko".
Da su u čitanju deca revnosnija od tinejdžera najbolje potvrđuje projekat biblioteke Grada Beograda "Čitam, pa šta" u kom prikaze pročitanih knjiga pišu đaci. Broj osnovaca do četvrtog razreda je čak pet puta veći nego onih od petog do osmog razreda kojih je bilo samo dvadesetak.
Nisu samo vršnjaci ogledalo tinejdžera. U udruženju koje okuplja roditelje smatraju da je njihova uloga izuzetno važna i da krivicu za to što se u rukama tinejdžera češće viđa telefon nego knjiga treba da snose i roditelji.
- Jedno ne treba da izuzme drugo, dete ne treba da ostane bez telefona da bi čitalo, detetu treba da se razvija navika da čita, a telefon imamo svi i nećemo mu oduzeti. Navika za čitanje ne bi trebalo da ima veze sa upotrebom telefona - kaže Gordana Plemić iz Udruženja "Roditelj".
Takođe, roditelji bi trebalo da se okanu ucena, jer su beskorisne, poručuju stručnjaci. Bolje je, kažu, da razmišljaju o čitanju knjiga sa decom i razgovoru o njima. A dobar razgovor, tvrde, može biti bolji od svakog telefona.
Izvor: RTS.rs